O nama Što je STH Ured Zagreb Ured Osijek Ured Rijeka Ured Split Udruženi u SSSH/Teritirijalni uredi SSSH
Dokumenti Deklaracije Tijela
Općenito Sindikalni povjerenici
Granski kolektivni ugovor Kućni kolektivni ugovori
Pravna stajališta i mišljenja Plaće i materijalna prava Pošalji upit
Statut Pravilnik o financiranju
Dan trgovaca Deklaracija o objedinjavanju sindikata u RH
Skupština Statutarna komisija Nadzorni odbor Glavni odbor Izvršni odbor Predsjednica
MINIMALNA PLAĆA U RH PRAVILNIK O POREZU NA DOHODAK

Rad u doba korone


28.04.2020.
Danas mi je slobodan dan, cijeli dan… Netko bi rekao blago tebi, radiš svaki drugi dan, 15 dana u mjesecu slobodna…

Na papiru to zvuči odlično, nestvarno, za nas trgovce nekada nedostižno. Ali! Uvijek ima ali! Imam 45 godina i 25 godina staža u trgovini, i da, imam slobodan dan danas, koji ću provesti regenerirajući i odmarajući svoje tijelo jer znam šta me čeka sutra. Smjena od 12 sati! Ukoliko ste nekada radili u trgovini imate predodžbu o čemu govorim, a ako niste pokušati ću prenjeti na ovaj suhi papir svoja razmišljanja, osjećaje…

Dva sata prije otvaranja trgovine kupcima, punimo trgovinu, naravno pod maskama. Često ostanemo bez zraka jer raditi težak fizički posao, a nemoći udahnuti dovoljno zraka nije nimalo lako niti jednostavno.Tu su naravno i planogrami koje treba ispoštovati. To vam je slaganje robe sa jedne strane police na drugu ili na drugo mjesto. Samo da znate kada nešto što je dugo stajalo na jednom mjestu ne možete naći to je direktiva novog menadžera, a ne krivnja trgovca!!! Naravno od toga se nije odustalo niti u doba korone.

Pritisak, pritisak, pritisak…očekivanja poslodavaca treba ispuniti. Rad i komunikacija sa kupcima pod maskama je isto teška misija. Maska priguši zvuk pa niti se čujemo niti razumijemo i tako cijeli dan: šta ste rekli, ponovite molim, unesite pin, prislonite karticu, ovo mi je preskupo, storniraj to, jel ti mene čuješ mala…Često sam na rubu plaća fizički i psihički iscijeđena. Tako prolazi radni dan i onda onaj zadnji sat od 17 do18. Šećer za kraj! Nakon 11 sati rada trebaš naći snage i opet povući, puniti trgovinu, čistiti. Na kraju dana idemo kući pregaženi, istrošeni, umorni. Pogledam lica svojih kolega i sjetim se filmova povlačenja vojnika sa fronte. Tako nas vidim, samo bez mantila i oružja. Pognutih glava vučemo se do auta. Konačno nakon 12 sati dolazimo kući.

Privatan život trgovaca u doba korone polovično postoji. Dan kada radiš toliko te istroši da kada dođeš kući nisi sposoban za ništa osim odmor, spavanje. Naravno da velika većina nas ima obitelj, djecu, roditelje, obaveze. Sve je to svedeno na minimum. Kao i mi na minimalcu… Kuhanje, spremanje, pomaganje oko zadaće, sve je to samo u onom danu kada sam slobodna. 15 dana sam supruga, majka, kćerka, sestra, prijateljica, a 15 dana samo radnica velikog trgovačkog centra. I tako prolazi i drugi mjesec rada i života sa koronom.

Ova moja razmišljanja ne želim da netko shvati kao kukanje već da ljudi razumiju čovjeka sa druge strane blagajne, pulta… Ovaj posao stavlja nam kruh na stol i zbog toga sam zahvalna ali raditi ga u vrijeme posebnih propisa pandemije iznimno je teško za svakog čovjeka, ženu.

Zato našim kupcima i poslodavcima želim poručiti da iza svake maske stoji ČOVJEK i iza svake rukavice stoje vrijedne ruke koje uslužuju kupce i našim poslodavcima donose zaradu.

Vaša, uvijek nasmiješena, blagajnica