U ovo vrijeme obojano teškim bojama, kada se svi borimo za normalan i dostojanstven život i rad, suočeni s mnogim svjetskim krizama, podsjećamo da uoči 1. maja, Međunarodnog praznika rada, obilježavamo i Dan trgovaca, 29. travnja.
Podsjećamo na dan 29.04.1903. godine kada su se u trgovačkom društvu Merkur, trgovački pomoćnici dogovorili o mjerama vezanim za uvođenje nedjeljnog rada.
Pojedini poslodavci su tada zabranili svojim radnicima da prisustvuju organiziranoj konferenciji. Tada, 1903., građani su pozvani da u znak protesta i solidarnosti s radnicima, kupuju samo kod onih trgovaca, koji su pristali zatvoriti svoje dućane u nedjelju.
119 godina kasnije, nismo se daleko odmaknuli po pitanju prava radnika vezanih uz rad nedjeljom i blagdanima.
Što imamo danas?
Radnike u trgovini preopterećene poslom, pod velikim stresom, s izrazito malim plaćama, s nemogućnošću planiranja privatnog života, često bez znanja kako će sutra raditi, jer poslodavci vrlo rastezljivo tumače odredbe zakona, naravno uvijek u svoju korist. Posebno je teško roditeljima s malom djecom, jer čitavo društvo ne pruža podršku zaposlenim majkama, s obzirom na postojeće radno vrijeme u maloprodaji.
Radnika u ovom trenutku u djelatnosti trgovine nedostaje. Traže se radnici preko oglasa, natječaja, pozivom na izlozima, mnogi poslodavci nagrađuju radnike ako isti dovedu nove radnike i oni ostanu u radnom odnosu tri, šest ili više mjeseci. A radnika i dalje kronično nedostaje.
Po trgovinama radi manji broj radnika od potrebnog, što opterećuje postojeće radnike, a oni odrađuju sve više poslova, sa ogromnim fizičkim i psihičkim opterećenjem.
Stres na radnom mjestu je sve veći, a poslodavci čine nedovoljno da bi se taj stres smanjio, iako je to njihova zakonska obveza.
Pobolijevanja radnika, izostanak s posla, smanjuje prihode radnika, a to na kraju rezultira sramotno niskim mirovinom, na granici siromaštva.
Trgovina, zbog malih plaća i teških uvjete rada nije privlačna za zapošljavanje i radnici, napuštaju djelatnost, odlazeći na bolje plaćena radna mjesta, ili radna mjesta s boljim uvjetima rada.
Plaće radnika u trgovini u prosjeku su deset posto niže od prosjeka gospodarstva Republike Hrvatske, a prosječne plaće u maloprodaji su dvadeset posto niže od prosječnih plaća u gospodarstvu.
Mnogi poslodavci su samo uskladili plaće svojih radnika s minimalcem od 4.687,50 kn, a sva povećanja koja smo dogovorili i koja su se dogodila, zapravo su nestala pod povećanjem troškova života i inflacijom koja je iznosila 7,3 % u ožujku 2022. s tendencijom rasta.
Stresni uvjeti rada su posljedica i loših poslovnih politika, jer se kupce često „ohrabruje“ da se ponašaju nasilno prema prodavačima, posebice prema prodavačicama. Praksa je pokazala da kupac nije uvijek u pravu.
Nažalost, prodavači bi po stavu mnogih poslodavca maltretiranje od strane kupaca trebali prihvatiti kao uobičajen dio svog posla i uvjeta rada, jer se „i od njih živi“. Prodavači doživljavaju na radnom mjestu, neprimjerena i nedopustiva ponašanja: vrijeđa ih se, psuje i sl. bez ikakvog straha od sankcija.
Radnici u trgovini traže, rad sa što manje stresa, u sigurnim uvjetima, s planiranim i dobro organiziranim radnim vremenom, s optimalnim brojem radnika, bez zakidanja u pravima. Svaki odrađeni sat mora biti primjereno i pošteno plaćen, a od plaće, da mogu živjeti, a ne samo preživljavati. Radnici žele raditi uz iskreno poštovanje koje zaslužuju, jer su oni ti, bez kojih proces prodaje dobara, o kojemu svi ovise, ne može funkcionirati.
Radnici u trgovini trebaju Kolektivni ugovor za djelatnost trgovine, koji će utvrditi minimum prava radnika i traže donošenje izmjena Zakona o trgovini i rješavanje gorućeg pitanja, za njih, a to je reguliranje rada nedjeljom i blagdanom.
Za svako su se pravo radnici izborili, uvijek zajedno, jer samo zajedno smo jači!
