1.
Interes radnika u trgovini je da ne rade nedjeljom. ( Hrvatska je zemlja s najvećim postotkom radnika koji rade nedjeljom-34%)
Radnici kažu da nema tih novaca zbog kojih žele raditi nedjelju, jer novac ne može nadoknaditi izgubljeno vrijeme sa obitelji i prijateljima. ( Često nam kažu: „Ja bih poslodavcu poklonio svoju zaradu nedjeljom, samo da ne moram raditi“ –inače, ona se najčešće kreće od 8,00 do 10,00 kn dodatka po satu u brutu i to ako poslodavac plati 35 % više od redovne satnice) Svoj zahtjev temelje u Europskoj socijalnoj povelji.
Europska socijalna povelja ( čl. 2.) govori o tome, da se dan tjednog odmora treba odrediti u svakoj zemlji individualno, ali treba voditi računa da se osigura vrijeme za odmor tijekom tjedna, koliko je god moguće, da se podudara s danom koji je prepoznat kao tradicionalan ili običaj u zemlji…. Nadam se da je nesporno, da je u Hrvatskoj to nedjelja.
2.
Radnici žele biti sa svojim obiteljima, prijateljima. Društvo nije osiguralo potrebnu infrastrukturu da su nedjeljom i blagdanima djeca zbrinuta, kao i stariji članovi o kojima skrbe radnici, najčešće žene. 2/ 3 žena radi u maloprodaju i one su te koje najčešće rade nedjeljom. Osim toga, njihova primanja ne dozvoljavaju dodatne troškove, jer prodavačica s plaćom najčešće od 3.250,00kn do 4.200,00 kn neto ne može niti platiti dodatnu uslugu čuvanja i skrbi bilo koje vrste. Stručnjaci demografi kažu da rad nedjeljom i nesigurni oblici rada negativno utječu na demografska kretanja. Došlo je do pomlađivanja dobne strukture zaposlenih žena u sektoru trgovine, osobito središnjem reproduktivnom razdoblju, tako da takav rad, izrazito negativno utječe na demografska kretanja. Postoji negativna korelacija rada nedjeljom i podizanja djece, jer postoji državo pedagoški standard petodnevnog radnog tjedna ranog i predškolskog i obrazovanja. Što je brigom i skrbi o djeci subotom, nedjeljom i blagdanom? Obitelj je prepuštena sebi.
3.
Nemogućnost usklađivanja obveza s privatnim životom, radnici imaju osjećaj da ne mogu upravljati svojim životima, jer ne mogu planirati svoj život, odnosno, vezuju ga isključivo uz poslovne obveze.
Podaci Eurostata pokazuju Hrvatsku kao zemlju u vrhu po radu nedjeljom. Četvrto istraživanje o kvaliteti života, koja kontinuirano traju od 2003., pokazuje da je Hrvatska na posljednjem mjestu po usklađenosti privatnog i poslovnog života sa koeficijentom 3,7. U Nizozemskoj koeficijent usklađenosti iznosi 6,6, u Sloveniji 6,3, Austriji 6,2, Bugarskoj 5,2, Mađarskoj 5,2.
4.
Zdravstveni razlozi su također vrlo bitni, jer nedjelja je dan odmora, a radnici koji rade nedjeljom su frustrirani zbog toga, takav rad potiče psihofizički umor, javljaju se stalna poboljevanja, stres je puno intenzivniji, a upravo on dovodi do frustriranosti. Bolovanja su češća i idu na teret poslodavca i države. Po istraživanju Eurofonda, radnici koji rade nedjeljom, izloženi su većem riziku od nesreća na radu 28% i izloženi su većem riziku od poboljevanja za 1/3, od radnika koji ne rade vikendom.
5.
Ekonomski stručnjaci ističu da rad nedjeljom blagdanima i mogući rad od 0 do 24 sata nije donio ekonomski napredak Hrvatske, kako se očekivalo. Samo je privid da se gospodarska aktivnost povećala produženjem radnog vremena. Rad nedjeljom ne utječe pozitivno na ekonomske aktivnosti, što potvrđuju zemlje u našem okruženju, ali utječu na kvalitetu života pojedinca. U Hrvatskoj je moguć rad trgovina 168 sati tjedno, a u Austriji 72 sata tjedno, a nedjelja je u Austriji slobodna. Jesmo li u Hrvatskoj profitirali što radimo puno duže od Austrijanaca? NE NISMO! Zemlje na koje se uvijek pozivamo, kao primjer Austrija i Njemačka ne rade nedjeljom ( uz rijetke iznimke). Ustavni Sud Njemačke je donio odluku da“ čisti financijski interes vlasnika trgovina, nije dovoljno jak argument da bi se trgovine otvarale nedjeljom“
Mnogi obrtnici, udruge obrtnika i mali poduzetnici, koji ne mogu izdržati takav rad kao i veliki sustavi podržavaju regulaciju rada nedjeljom, slobodnu nedjelju i neradne blagdane.
Porezni pokazatelji fiskalnih računa, ukazuju da je promet subotom i petkom najveći, a nedjelja je najslabija.
Građani podržavaju da trgovine nedjeljom i blagdanima ne rade. I oni koji kupuju, vele da to čine iz komocije i da su je spremni promijeniti svoje navike ( pušenje je zabranjeno u restoranima, na radnom mjestu više se ne smije konzumirati alkohol, sve to pokazuje da se navike ljudi mogu promijeniti).
Hrvatsko društvo je spremno za promjene i za okret prema ostvarenju društveno održivog ekonomskog rasta i za rad po mjeri čovjeka i njegove obitelji.
Sindikat trgovine Hrvatske
Zlatica Štulić, predsjednica
