Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) ovih je dana (ponovo) neugodno iznenađen jednostranim HUP-ovim posezanjem u sustave socijalne sigurnosti bez predstavljanja svojih prijedloga prvo onima na koje se odnose, odnosno radnicima i njihovim predstavnicima sindikatima. SSSH, naime, vjeruje kako je o svemu važno argumentirano razgovarati, posebice sa stranom na koju se tražene izmjene odnose, te nikako ne može prihvatiti stalni pritisak HUP-a na ministra i javne vlasti na račun treće strane.
Prijedlozi koje je iznio HUP zbog kojih bi, tvrde, radnicima rasle plaće ali i zaposlenost, samo su još jedan zahtjev za državnom intervencijom u korist poslodavaca, koja bi pritom bila iznimno opasna za sam ustavni koncept socijalne države. Prostor za povećanje plaća poslodavci moraju pronaći povećanjem efikasnosti svojih poslovnih procesa, a ne daljnjim otkidanjem od ionako načetih sustava socijalne sigurnosti.
HUP-ov je stalni pritisak, među ostalim, ne tako davno već urodio ukidanjem doprinosa za slučaj nezaposlenosti čime država radnike čini ovisnima o Državnom proračunu, a njihova prava nesigurnima i ovisnima o trenutnoj izvršnoj vlasti.
Nešto prije toga, nedomišljeni „izlet“ ministra financija u Milanovićevoj vladi u snižavanje zdravstvenog doprinosa s 15 na 13 posto, također s navodnim ciljem povećanja zaposlenosti, u dvije je godine napravio rupu u zdravstvenom sustavu od 4,5 milijarde kuna koju smo pri kraju mandata pokrpali s 5 milijardi neposredno iz državnog proračuna. Trebamo li uopće podsjećati da se zaposlenost nije povećala, nego da je te 4,5 milijarde kuna završilo u džepovima poslodavaca!? Rečeno posve opovrgava tvrdnju HUP-a kako je „realno za očekivati da će predložene izmjene dovesti do povećanja zaposlenosti i broja osiguranika te potaknuti potrošnju i prihode od PDV-a, o kojem ionako najviše ovisi državni proračun“.
Kada je riječ o mirovinskom sustavu, podsjećamo kako je najveći pojedinačni generator njegova deficita zapravo trošak uvođenja drugog mirovinskog stupa. Taj se deficit već dvadeset godina uvijek iznova koristi kao opravdanje potrebe za smanjivanjem mirovinskih prava. Stoga je za očekivati da bi daljnje smanjenje doprinosa u prvi mirovinski stup vrlo brzo rezultiralo i novim zahtjevima za smanjenjem mirovinskih prava. Dakle, HUP poziva Vladu da omogući radnicima rast neto plaća nauštrb njihovih budućih mirovina!
Tvrdnje da bi porezno rasterećenje donijelo ekonomski rast koji bi potom povećao porezne prihode i popunio rupe u državnom proračunu nastale smanjenjem doprinosa očekivane su od poslodavaca, ali nedostojne znanstvenog ugleda ekonomskih stručnjaka, uključujući onih u poslodavačkim redovima. Praksa je tu ideju odavno diskreditirala, počevši od zemalja u kojima je ona ponikla poput SAD-a i Velike Britanije. Smanjenje poreza, nasuprot tome, u pravilu uvijek vodi manjim poreznim prihodima i potom smanjivanju socijalnih prava.
Stalne tvrdnje HUP-a o prevelikom poreznom opterećenju rada u Hrvatskoj (uključujući i doprinose) neutemeljene su i bez pokrića. Upravo suprotno, naše je porezno opterećenje ispod prosjeka Europske unije, te na razini prosjeka novih članica. Nekoliko novih članica EU, koje su jedine ukinule progresivno oporezivanje dohotka ili bitno smanjile doprinos za zdravstveno osiguranje, predstavljaju izuzetke a ne pravilo. Takvi su potezi uglavnom bili plaćeni znatnim povećanjem društvenih nejednakosti i smanjivanjem opsega zdravstvene zaštite koju omogućuje javni sustav.
Hrvatska već sada ima de facto jedinstvenu stopu poreza na dohotak od 20 posto, budući da višu stopu od 30 posto plaća manje od 1 posto zaposlenih s mjesečnim dohotkom većim od 30.000 kuna. Prema riječima ministra Marića, dvije trećine zaposlenih, dakle gotovo svi s primanjima ispod razine prosječne plaće, uopće ne plaćaju porez na dohotak. SSSH predlaže povećanje neoporezivog iznosa osobnog odbitka na najmanje 5000 kuna, snižavanje najniže stope poreza na dohodak, ali i povratak na najmanje tri stope s redefiniranim poreznim razredima. Naime, sa sadašnje dvije stope (od donedavne četiri) teško da se naš sustav oporezivanja dohotka može nazvati progresivnim.
Neoporezivi primitci, za čije se povećanje HUP i dalje zalaže, a ministar financija dosad prihvaćao, već su učinili štetu visini budućih mirovina sadašnjih radnika, s obzirom da su ih posljednjih godina poslodavci naširoko koristili kako bi sebi smanjili troškove rasta plaća koje im je diktiralo tržište. Nastavkom ovog trenda dodatno bi se ugrozio proklamirani cilj svih dosadašnjih mirovinskih reformi, a to je veza između visine plaće i visine mirovine. To najbolje govori o proturječnosti ideja kojima se, u ime navodne slobode tržišta, zapravo traži više državne intervencije i potpore u korist poslodavaca.
Put za rast plaća ne mogu i neće biti porezna rasterećenja plaća, koja poslodavcima samo smanjuju potrebu tehnološke obnove te unapređivanja i moderniziranja poslovanja. To nije put ka povećanju efikasnosti ekonomije, nego nastavak održavanja na životu nesposobnih poslodavaca na račun radnika i javnih financija. Do povećanja plaća mora doći, ali njega moraju pratiti pravedni porezi i doprinosi koji će radnicima jamčiti primjerene mirovine te kvalitetnu i dostupnu zdravstvenu zaštitu. Do toga se dolazi tako da se poslodavci prime svoga posla, a to je povećanje efikasnosti poslovnih procesa, i da kolektivno pregovaraju s radnicima i njihovim sindikatima – a ne da uvijek ponovo od države traže financijske poticaje koje će potom preliti u svoj profit, rekao je Mladen Novosel, predsjednik SSSH.
Zagreb, 9. svibnja 2021.
